O razmaženosti….
Roditelji greše kada ugađaju u ime ljubavi. Ugađanje stvara slabost jer deca razvijaju uverenje da drugi treba da urade sve umesto njih. Jedan od najvećih poklona koji možete dati svojoj deci je da im omogućite da razviju uverenje „Ja sam sposoban“. Deca se osećaju sposobnim kada nauče da mogu da prežive uspone i padove života.
Kada pričam o razmaženosti NE govorim o ljubavi, naklonosti i povezanosti. Zagrljaj nije ugađanje. Davanje pohvala i ohrabrenja nije razmaženost. Prepoznavanje osećanja ne dovodi do razmaženosti.
Decu ćemo razmaziti kada radimo stvari umesto njih iako su sposobna da sami urade. Činjenica je da kod dece možete već oko 2. godine prepoznati želju da urade samostalno nešto. Sigurna sam da vam je rečenica poznata: „Ja sam uradim“. Međutim, puno roditelja kaže: „Ne, mali si. Idi igraj se.“ Onda kada postanu stariji i zamolimo ih da nam pomognu, iznenadimo se kada kažu: „Ne. Igram se“, ili ne znaju jer nisu imali vreme za učenje.
.Radite stvari sa malom decom dok ne postanu dovoljno stari i dovoljno uvežbani da rade stvari sami. I dalje će često trajati duže i neće biti savršeno, ali zapamtite da težimo dugoročnim rezultatima. Svojoj deci treba da damo priliku da postanu odgovorni, sposobni mladi ljudi.
Podelite vaša razmišljanja u komentaru i podelite post ukoliko smatrate da može nekome koristiti.
Ukoliko vam je potrebna dodatna podrška u roditeljstvu možemo zakazati konsultaciju. Budite slobodni da pišete na jelena@vaspitanje.com
Autor: Jelena Marušić