Ovih dana se pitam kada sam prestala s vremena na vreme da budem dete..
Pre dva dana deca su me pozvala da uđem u njihov bazen moj odgovor je da nemam kupaći kostim. Razmišljam u sebi obuci majicu i šorc, pitanje je samo da li hoćeš. Ok nađoh šta da obučem, ušla u bazen pa deci krenuh da pričam: „Nemoj da me prskate, nemojte tako…“
Tada sam sebe sasekla, pomislih u sebi: „Ma daj bre ćuti više i uživaj, prepusti se njima. Ne razmišljaj!“
Koliko sam se samo na glas smejala, glupirala. Koliko su se oni smejali, skakali po meni…
Mnogo volim šale na svoj račun i na tuđ da se ne lažemo 😀, uživam kad zvrk neki nekome da napravim, obožavam da iznenadim ljude.
Mnogo sam se uozbiljila. 😂
Jesmo roditelji ali to ne znači da ne treba da se zabavljamo.
Negovanje unutrašnjeg deteta u narednom periodu mi je fokus. Mislim da će se deca oduševiti. 😀
Prepoznali ste se? Podelite sa mnom svoje priče…
Autor: Jelena Marušić